Moram slušati učiteljicu, puno učiti i redovno trenirati

Osmogodišnji Mostarac Filip Raspudić pohađa drugi razred Treće osnovne škole Mostar. Potvrdio je da voli ići u školu jer voli slušati učiteljicu i provoditi vrijeme s drugom djecom. Dok nije nastupila pandemija koronavirusa, klupu je dijelio sa prijateljicom Lunom. Filipova mama kaže da mu je dosadno školovati se online i da jedva čeka da ponovo ide u školu s drugom djecom: ''Filip je prije korone samo pola godine išao u školu, prvi razred je bio. Tada nije bilo potrebe da uči zajedno s vršnjacima, ali igrali bi se poslije škole, Filip bi išao kod njih kući da se igraju, a išli bi i jedni drugima na rođendane. Uvijek bi mu nudili svoju pomoć kad bi pomislili da mu treba, ne bi ih morao ni pitati.“, navodi Filipova mama. „Puno mi nedostaju“, govori Filip.

Svoju učiteljicu voli jer ga uključuje u sve nastavne aktivnosti, a i zato što se prema njemu ponaša isto kao prema svim ostalim učenicima. Mama je objasnila da još uvijek na satu ne pita učiteljicu da mu dodatno objasni šta mu nije jasno jer se oslanja na svoju asistenticu koja mu pomaže u dovršavanju školskih zadataka i objašnjava mu šta treba raditi. Nju smatra svojom drugom učiteljicom: ''Filipova učiteljica pita asistenticu je li sve stigao napisati i da li razumije sve što predaje, ali od sljedećeg polugodišta će takve stvari pitati Filipa je tako bolje za njega.''

Nastavni plan i program mu još uvijek nije prilagođen zato što stiže savladati osnove gradiva. Filip sam zapisuje šta treba na satu, a ako slučajno nešto ne stigne, dovrši nakon nastave. ''Kako je drugi razred, tek uči tiskana i mala slova, sad dolaze pisana na red.“, kaže mama.  „Ne znam kako će to ići'', zabrinuto govori Filip. Mama dodaje da bi bilo dobro da mu se nastavni plan i program prilagodi. Od predmeta najviše voli matematiku, a najmanje prirodu. Matematika mu je ujedno i najlakši predmet jer tu ne treba puno pisati, već računati. Filip i mama sada koriste sistem Numicon za matematiku, pa mu je još lakše.

Mama kaže da redovno prati nastavu online i da uvijek na vrijeme sve nauči i napiše zadaću. ''Ipak, naporno mu je sjediti dva - tri sata da sve što treba taj dan za školu završi, pa mu zato rasporedim školske obaveze tako da  on radi pomalo tokom cijelog dana'', objašnjava mama. Kaže da se trudi da što samostalnije uči, iako mu je ona na raspologanju kad mu zatreba pomoć: ''Naprimjer, kad mu zadam da uradi nešto iz matematike što mu je već poznato ili da napiše neke rečenice, ja ga pustim da to sam uradi.''

Do škole je prije pandemije koronavirusa išao s majkom pješice glavnom cestom, a kaže da bi uvijek išao ispred nje. ''Ja bih volio da sam idem u školu nakon korone.“, objašnjava Filip, ali mama kaže da ga još ne bi smjela pustiti samog jer je strah.

Imao je i najboljeg školskog prijatelja Patrika s kojim se mnogo igrao i dobro slagao, a mama kaže: ''Nakon nekog vremena su  ih podijelili u dvije grupe, pa se više nisu toliko viđali ni družili kao nekada.'' Kako je društven po prirodi, na kursevima plesa i karatea koje pohađa u slobodno vrijeme stekao je još dobrih prijatelja - Matea, Karla i Filipa. ''Mateo mi je sad najbolji drug'', s osmijehom govori Filip. Kaže da se i sa bratom Ivanom voli igrati, pogotovo nogometa, bacanja lopte i skrivača. Voli gledati crtiće i igrati igrice na računaru.

Za svoju budućnost ima više planova, planira narasti veliki kao tata, i biti mišićav i jak, želi da bude sportista, trener, karatista. Ali prije svega, volio bi naučiti svirati gitaru. Kako bi svoje planove ostvario, kaže da mora: ''Slušati učiteljicu, puno učiti i redovno trenirati.''