Pravo učenika je da bude aktivno uključen

U septembru 1998. godine sam dobila drugu po redu generaciju đaka prvaka.

Kao što to uvijek biva, ti mali "zečići" već na samom početku osvoje vas svojim uplašenim očima, drhtavim ručicama, stidljivim i maznim pogledima. U toj grupi đaka prvaka pažnju mi je privukla djevojčica sa naočarima, flasterom preko oka i vidno primjetnim hramanjem. Sigurnim glasom za razliku od drugih, s osmijehom sigurnosti i sreće što je postala đak, zvučno i ponosno se predstavila i rekla da se zove Slavena Marić. Njeni roditelji su me upoznali sa problemom koji Slavena ima od rođenja (hemipareza desne strane op.aut) i naravno, kao svaki roditelj, zamolili za pažnju i razumijevanje njihovog straha u savlađivanju obaveza koje su pred njom.

Ali, bio je to samo njihov strah. Slavena je već od prvih dana pokazala svoju spremnost za školu i nikakvu prepreku nije doživljavala kao nesavladivu.

Opisaću samo jedan mali događaj kad se u školi pripremala svečanost. Kao organizator te svečanosti sa mojim đacima prvacima, spremam jednu modnu reviju, reviju njihove ljepote i talenta. Kako je svaka djevojčica bila oduševljena što je dobila ulogu manekenke i Slavena želi da pokaže da i ona to "može". Njen invaliditet joj nije dozvolio da bude među njima kao manekenka. Povjerila sam joj zadatak i ulogu voditeljice tog programa i rekla da će ona imati čast da najavi taj naš spektakularni moment. Njen široki osmijeh mi je poslao poruku da sam uradila nešto dobro i važno samo njoj. Zvučnim glasom i predivnim ritmom njenih rečenica na priredbi je učinila da bude sigurna, sjajna i zapažena voditeljka. Tako Slavena i ja nastavljamo da kroz njeno školovanje upoznajemo jedna drugu sa svim mogućnostima i teškoćama. Sve više sam je upoznavala kao hrabru, ustrajnu, "tešku", prkosnu djevojčicu koja je išla i htjela da ide ka svom cilju ne mareći kolika je cijena uspjeha. Među svim njenim sjajnim drugaricama te generacije, Slavena je uvijek nastojala uporno i strpljivo da pokaže da ona može da učestvuje u svim aktivnostima u kojima su i one aktivne. Njenu borbu protiv različitosti, njen odbrambeni stav trebalo je podržati i razumjeti što smo svi u školi i činili. Dali smo joj prostora, pokazali ljudsko razumijevanje za izazove sa kojima se ona suočavala, smatrali je jednakom i ravnopravnom sa svim ostalim đacima.

Vremenom je izrasla u divnog, marljivog i odličnog đaka sa štitom upornosti i svojeglavosti kojim se branila od pogleda i komentara. Učile smo zajedno, voljele se i podržavale. Ta prkosna djevojčica sa flasterom preko oka, ta "zvučna voditeljka", pobjednica ograničenja i različitosti, danas vodi uspješnu borbu za ostvarenje svih prava svih osoba sa invaliditetom. Kao takva, ona je svima njima primjer i podrška da se lakše nose sa svim izazovima koje invalidnost nosi. Slavena Marić je danas uspješna i ostvarena mlada žena.

Ponosna sam na Slavenu i zahvalna za sve što sam s njom upoznala!