Možemo mnogo toga uraditi kako bi sve marginalizovane osobe bile ravnopravni članovi društva

Emrah Tepić je student završne godine dodiplomskog studija Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu na odsjeku politologija i na usmjerenju upravljanje državom. Ovaj fakultet i smjer je sam izabrao jer smatra da kao mlada osoba i osoba sa invaliditetom može mnogo toga uraditi kako bi sve marginalizovane osobe bile ravnopravni članovi društva i kako bi se izborile za svoja prava. Naglašava da ima posebnu motivaciju da bude izvrstan u svim predmetima jer sve to gleda iz vlastitog iskustva. Iako, s osmjehom navodi da je ipak muzika bila njegova prva ljubav, i dok je bio mlađi, mislio je da će to biti njegov životni poziv. Svoju svestranost Emrah potvrđuje i strastvenoj posvećenosti historiji, neko vrijeme je planirao upisati baš taj smjer na Filozofskom fakultetu, ali kada je sagledao pristupačnost samog fakulteta te mogućnosti zapošljavanja, ipak se odlučio za studiranje područja gdje će njegov rad i posvećenost imati uticaja na šire društvo.

„Najviše me interesuju predmeti koji izučavaju ljudska prava u širem kontekstu i bave se kritikom nepoštivanja ljudskih prava“, kaže Emrah, ističući kako se svaki segment upravljanja državom mora baviti osobama s invaliditetom, i da mu je studiranje i izučavanje upravo ove oblasti dalo uvid u to koliko je još uvijek posla pred cijelom zajednicom i društvom. Navodi koliko su važni i predmeti koji studente uče kako biti što bliže građanima i kako raditi za opće dobro.

Dok nije krenula pandemija, do fakulteta je stizao na razne načine. „Ponekad bih koristio gradski prijevoz: tramvaj i autobus, a ponekad bih plaćao taksi. Ponekad bi me i otac odvezao do fakulteta, međutim, s obzirom da je i on dosta slabijeg zdravstvenog stanja, nije to uvijek mogao. Uglavnom sam na fakultet išao i vraćao se sa majkom. Ona bi me odvela i nakon nekog vremena došla i čekala me ukoliko ja ne bih završio sa predavanjima u predviđenom roku ili ukoliko bi ona možda došla ranije.“

Emrah navodi da su predavanja jako zanimljiva, i nema problem da ih pamti, jer ih uglavnom snima, na taj način mu je lakše jer može sebi izvući bilješke i kasnije učiti, te zbog toga rijetko kad ima potrebu da traži dodatna pojašnjenja. „Ukoliko, ipak, imam potrebu da nešto pitam profesore ili asistente, u tom slučaju redovno komuniciramo e-mailom.“

Što se tiče pribora i literature za pohađanje nastave sada sve ima, ali je i do toga došlo postepeno. Na početku je morao da kupi Braileovu mašinu kako bi kod kuće mogao uraditi zadaću i šta je potrebno, a da pri tom ne mora stalno zaduživati i ponovo vraćati školsku mašinu. Laptop je dobio od Udruženja slijepih Kantona Sarajevo. „Od početka studiranja morao sam da se snalazim za skeniranje literature i prilagođavanje pristupačnom formatu. Najprije smo to radili u obližnjoj kopirnici što me je dosta skupo koštalo kada se sve izračuna, zatim je na tome počeo raditi Ured za podršku studentima, da bi na kraju naš fakultet dobio skener pomoću koga se ta literatura prilagođava. Sada se skeniranje i prilagođavanje literature obavlja u biblioteci našeg fakulteta i to se šalje meni direktno na e-mail.“, kaže nam Emrah objašnjavajući da ga to ništa nije pokolebalo u njegovoj motivaciji i želji da redovno daje ispite i savlada gradivo.

Emrah nam je ukazao i na nedostatke sadašnjeg on-line odvijanja nastave, prvenstveno jer je platforma neprilagođena osobama s invaliditetom, pa se mora oslanjati na podršku svoje majke. S druge strane, on-line nastava je umanjila aktivnosti samih studenata i njihovu interakciju i razmjenu mišljenja tokom predavanja, što je veliki nedostatak. Svoje ispite i prezentacije priprema sam, a ispite polaže usmeno.

Pandemija ga nije spriječila da i dalje bude aktivan član nekoliko nevladinih organizacija koje se bave osobama s invaliditetom, u zadnje vrijeme se najviše bavi pitanjem zapošljavanja mladih ljudi. Iako su mu dani ispunjeni obavezama oko studiranja i aktivnostima na projektima, stigne se baviti i plivanjem, a za čitanje uvijek odvoji vrijeme.

„Planiram svoju budućnost, vidim sebe kroz svoj budući posao i kao ostvarenog porodičnog čovjeka“, kaže nam Emrah, ističući da aktivizam i zalaganje mladih osoba s invaliditetom može doprinijeti mnogim pozitivnim promjenama u društvu, pogotovo u  obrazovanju i na tržištu rada.