Nije valjda da ću morati da sjedim kući, bez mogućnosti da se obrazujem

Dobojlija Miroslav Mitrović pohađa Osnovnu školu Vuk Stefanović Karadžić u Doboju. Sedmi je razred i ima 13 godina. Sjedi u prvoj klupi, a kaže da je sam tako birao jer mu se sviđa što su mu blizu nastavnici. Zbog pandemije koronavirusa trenutno u klupi sjedi sam, a inače sjedi s nekim od drugova. ''Ne sjedim s nekim koga odrede nastavnici nego s kim ja želim. S više različitih drugova sjedim'', objašnjava Miroslav. 

U školi ima i asistenta koji mu pomaže u svemu što mu treba, ali, kako kaže Miroslav: ''Meni nije potrebna neka prevelika pomoć. Naprimjer, on me spusti liftom a sve ostalo mogu sam.'' Tvrdi da u školi ima sve što mu je potrebno da prati nastavu, a i pitaju ga treba li mu išta da mu se još olakša. ''Meni je potrebno da ja u školi imam lift. Potrebni su adekvatni uslovi kao što je adekvatan pristup školi, lift i prilagođen toalet, a to već sve imam obezbijeđeno ovdje', objašnjava Miroslav. 

U školu ga dovozi majka jer u Doboju ne postoji prilagođen gradski prijevoz. ''Sada me mama vozi u školu, a šta ako nekad ne bude mogla? Kako ja da dolazim u školu? Nije valjda da ću morati da sjedim kući, bez mogućnosti da se obrazujem i steknem zanimanje'', govori Miroslav. 

Iako planira da nakon završetka osnovne škole upiše neku dobojsku srednju školu, zabrinut je da neće moći ostvariti svoje ambicije jer nijedna nije prilagođena učenicima s invaliditetom. ''Moja je škola sada prilagođena mojim potrebama, ali je ključno da i u nastavku mog školovanja bude prilagođena'', upozorava Miroslav. 

Od predmeta najviše voli fizičko obrazovanje, pa istoriju, geografiju i biologiju, a najmanje matematiku jer je najteži predmet. Nema omiljenog nastavnika, kaže da nikog ne bi izdvajao jer su svi dobri prema njemu, a i svi oni mu dobro objasne gradivo. ''Pitaju me nastavnici da li sam sve razumio i stigao. Ovi što predaju teže predmete pitaju više, ali i svi ostali pitaju'', kaže Miroslav. Ipak, Miroslav kaže da baš i ne voli ići u školu. ''Nije mi toliko teško gradivo, nije mi ni teško dolaziti u školu, nego mi je nekako mrsko ići u školu'', kroz smijeh govori Miroslav. 

Bilo je perioda kad je zbog situacije s koronavirusom pratio nastavu od kuće. ''Bilo mi je teško i naporno, neke lekcije mi je bilo teže savladati online, lakše bi mi bilo da mi se to objasnilo uživo. Bilo mi je i dosadno jer mi je falilo društvo iz škole. Sve vrijeme smo bili ispred televizora, a kada se završi nastava, morali smo biti na računaru da pratimo nastavu, ono što nam nastavnici pošalju u učionici. Doduše, uvijek bih stigao uraditi zadaću, kao što stignem i inače'', kaže Miroslav.

Svoju zadaću radi sam, a ako mu u tome zatreba pomoć, kaže da može pitati majku ili starije rođake. Sa drugim učenicima ne uči zajedno, čak ni pred čas. Kako kaže, ''Pomognu oni meni u učenju, uglavnom iz matematike. A ja njima... Pa nije se dešavalo da me neko nešto pita da im pomognem, tako da nisam imao prilike za to.'' 

Zadovoljan je ponašanjem svojih drugova i drugarica iz odjeljenja. Kaže da se niko ne svađa s njim, niti je ikad bilo toga. ''Imam puno drugara u školi, a družim se najviše sa učenicima iz svog odjeljenja, ne iz cijelog razreda. Ipak, ne viđam s njima van škole zato što jednostavno niko ne živi blizu mene. Kad su rođendani, ja odem nekad ako je proslava u igraonici, pogotovo prije, dok nije bilo pandemije koronavirusa. Imam i najboljeg druga s kojim se družim od prvog razreda, ali se ni s njim ne viđam van škole zato što živi daleko, u drugom dobojskom naselju'', objašnjava Miroslav.

Sa drugovima se najčešće igra loptom, a zajedno igraju i kompjuterske igrice. Trenira sjedeću odbojku. ''Volio bih nekim sportom da se bavim kad porastem, naprimjer, odbojkom jer nju treniram i to sam vidio da mi ide. To je jedini sport kojim mogu da se bavim pored košarke u kolicima, svim ostalim sportovima bi mi teže bilo baviti se'', objašnjava Miroslav. Pored sporta, ništa ga drugo posebno ne privlači trenutno, ali, kako kaže, ''za šta god da se odlučim, znam da ću morati da budem i vrijedan i uporan da bih to ostvario.''