Otvoreno pismo koleginicama i kolegama

Uvažene koleginice i kolege,

Svi mi kao prosvjetni radnici učestvujemo u osposobljavanju učenika za neko zanimanje ili za nastavak školovanja, ali mnogo doprinosimo i njihovom psihofizičkom sazrijevanju i odrastanju u dobre odrasle osobe.

Djeca sa invaliditetom imaju iste potrebe kao i sva druga. Društvo i prosvjetni sistem djeci sa invaliditetom trebaju pružiti maksimalne uslove da se razvijaju i da steknu znanje koje će im omogućiti da budu što samostalniji kao odrasle osobe.

Prosvjetari, ne trebate se plašiti rada sa djecom sa invaliditetom! Jednostavno je, samo treba dobra volja, ostalo se obezbijedi i nauči. Sve što treba specifično za rad sa njima znati lako se nauči preko stručne literature, uz pomoć pedagoga, psihologa i drugih stručnjaka. Nakon početnog nesnalažanja, brzo sve dođe na svoje mjesto.

Kod vlasti tražimo da nam obezbijede adekvatne uslove i pomognu u obezbjeđivanju tehničkih uslova za rad sa djecom sa invaliditetom, da se svi zhatjevi i standardi koje inkluzivno obrazovanje postavlja nađu u redovnom obrazovnom sistemu. Uvjeren sam da upornim zalaganjem to možemo postići. I znajte da roditelji djece sa invaliditetom pokazuju veliku spremnost da sarađuju sa školom.

Učenici sa invaliditetom su posebno spremni na saradnju sa nastavnikom. Uvijek imaju neograničeno povjerenje u nastavnika, uvijek rado izvršavaju sve školske obaveze, ta djeca su uvijek redovna na časovima. Postavljajmo toj djeci zadatke koje oni mogu uspješno riješiti, postepeno povećavajmo težinu zadataka. Poznato nam je da sva djeca u školi vole da se pohvali njihov trud i zalaganje, a i znanje. I sam sam svjedok da su učenici sa invaliditetom mogu postići jednak uspjeh i znanje kao i drugi učenici, pa i više.

Nemojte se iznenaditi kada neka od te djece odu studirati, završe fakultet, samostalno rade određene poslove, dođu Vam se kao odrasli ljudi zahvaliti što ste pomogli da mogu zarađivati za život i brinuti za svoju porodicu.

Osim toga, inkluzija omogućava djeci sa invaliditetom da odrastaju u svojoj sredini, u svojoj porodici, da uživaju u radostima i malim problemima kao i druga djeca. Tako djeca sretno rastu, a to je preduslov za stvaranje sigurne, samopouzdane osobe. Kvalitetna inkluzija je sigurno preduslov za sticanje radnih, odnosno profesionalnih kompetencija. Bilo bi mnogo manje osoba o kojima bi se starale socijalne službe, a više osoba sa invaliditetom koje bi mogle same zarađivati za život. Najvažnije je to što bi kvalitetnom školskom inkluzijom bilo više odraslih osoba sa invaliditetom koje bi bile zadovoljne svojim životom, što je glavni zadatak svakog društva.

Aleksa Radišić, profesor istorije u SMŠ “Jovan Dučić“ Teslić