Vlastima mora biti jasno da kvalitetno inkluzivno obrazovanje nema alternativu

Biti roditelj djeteta s invaliditetom nalaže posebnu odgovornost i zahtijeva posebnu snagu. Igor Ledić je to saznao tek kada je dobio sina sa Down sindromom.

''Od samog rođenja sina sam shvatio koliko su ugrožena prava i položaj Drugih i Drugačijih,'' kaže ovaj otac troje djece, diplomirani profesor razredne nastave i djelatnik Sveučilišta u Mostaru.

''Zašto ljudi iz naše okoline donose sud o mojem djetetu a nisu ga ni upoznali? Zašto misle da znaju za šta je sposoban? Zašto država ne omogućava mom djetetu optimalni odgoj i obrazovanje? Šta je razlog za te besmislene prepreke na životnom putu mog sina? Da li ja, kao roditelj, mogu tu nešto učiniti? Šta i koliko ja mogu promijeniti? Mogu li računati na druge roditelje?'', samo su neka od  pitanja na koja Igor traži  odgovore.

U međuvremenu, zabrinut za budućnost sina, odlučio je da učini sve što je u njegovoj moći kako bi njegovo dijete sutra imalo što samostalniji i sadržajniji život u BiH.  Postao je zagovornik i aktivista za jednaka prava i omogućavanje jednakih mogućnosti osobama s invaliditetom u svim sferama društva. Shvatio je da roditelji kao članovi civilnog društva mogu značajno doprinijeti borbi za prava svoje djece na inkluzivno obrazovanje u BiH. 

''Jedan od velikih problema koji prate osobe sa Down sindromom detektirali smo u odgojno-obrazovnim institucijama predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja'', objašnjava Igor koji već sedam godina obnaša dužnost predsjednika Udruge za Down sindrom Mostar. Jednu pobjedu su već odnijeli - djeci s invaliditetom je konačno omogućeno da u gradskim vrtićima uživaju jednaka prava i mogućnosti, da imaju svu stručnu pomoć psihologa, logopeda i defektologa.

Sada su na redu osnovne i srednje škole. Igor je zajedno sa članovima spomenute Udruge pokrenuo kampanju „Obrazovanje bez diskriminacije“ čiji je cilj poboljšati prava djece i mladih osoba s invaliditetom u osnovnim školama zapošljavanjem stručnih suradnika (logopeda, edukacijskih rehabilitatora, pomoćnika u nastavi), kvalitetnom i profesionalnom izradom i praćenjem individualnih nastavnih planova i programa, kao i omogućavanjem upisa u srednje škole po želji učenika s invaliditetom. Kaže da želi da nadležno ministarstvo donese zakon o obrazovanju sa navedenim prijedlozima iz spomenute kampanje.

Igor ne planira stati dok ne izvrši svoju roditeljsku dužnost, tj. dok svom sinu ne omogući da ostvari maksimum svog potencijala. Vjetar u leđa mu daju sreća koju vidi u očima i osmjeh na licu svog djeteta, ali i činjenica da angažman većeg broja roditelja djece s invaliditetom u zagovaranju kod obrazovnih vlasti zaista može promijeniti situaciju nabolje i osigurati bolju i sigurniju budućnost njihove djece, kako u ekonomskom i socijalnom smislu kroz stvaranje mogućnosti za zaposlenje i aktivno učešće u društvu, tako i u smislu zaštite od nasilja i iskorištavanja.

Iz svih tih razloga Igor se priključio kampanji #ProbudiSe koja ima za cilj uspostavljanje funkcionalnog sistema inkluzivnog obrazovanja koje podrazumijeva potpuno i aktivno uključivanje djece s invaliditetom u redovno obrazovanje, vodeći računa o zadovoljavanju standarda postavljenih u Općem komentaru na član 24. Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom.

''Ne smijemo stajati sa strane, čekajući da se problem riješi sam od sebe jer se to neće desiti'', upozorava Igor. ''Krajnje je vrijeme da izvršimo pritisak na obrazovne vlasti da konačno uvaže prava djece i mladih s invaliditetom i osiguraju im kvalitetno inkluzivno obrazovanje koje je od ključne važnosti na njihovom putu ka samostalnosti'', njegova je poruka za sve nas.

Za kampanju #ProbudiSe govori Igor Ledić, otac troje djece, diplomirani profesor razredne nastave i djelatnik Sveučilišta u Mostaru